Htjela sam joj reći da me glad oblikovala, stvorila ovakvu kakvu jesam, jer glad je bila velika, a ja majušna, i uvijek je bila ondje, mučna, nesmiljena konstanta. Bila bi ludost reći da sam ubila jer sam bila gladna, ali glad je bila svojevrsna ludost. Pokretala je većinu mojih tadašnjih postupaka. Katkad sam se pitala je li glad možda spriječila normalan razvoj moga mozga jer nikad nije bilo dovoljno hranjivih tvari da se pretvore u nove stanice.
Prvi dan proljeća od samog početka, od prve rečenice u knjizi izaziva jezu kod čitatelja, barem u mojem slučaju, i ta jeza taj užasan i nelagodan osjećaj pratio me do posljednje stranice. Ispričana u dva vremenska slijeda pratimo dvije zastrašujuće priče.
Chrissie je osmogodišnja djevojčica čiji narativ je toliko strašan da sam kroz njezine stranice žurila i jedva čekala pročitati ih zato što mi je taj osmogodišnji glasić bio previše. Chrissie je ubila dječaka i o tome priča kao da je ukrala bombon. Shvaćam narativ, jasno mi je da je dijete živjelo u takvim okolnostima i da nije odgajano, ali nisam mogla suosjećati s njom. Okolnosti su te koje oblikuju čovjeka i nju su oblikovale u ono što je, nažalost u dječju ubojicu djece, nakon čega se ona osjećala moćno, a svoj odgoj, zapravo njegov nedostatak manifestirala je na svoju okolinu.
Dvadeset godina kasnije, Chrissie je Julia, rehabilitirana mlada žena, samohrana majka malene djevojčice koja se u danom trenutku zbog određenih događaja boji kako bi mogla ostati bez jedine osobe koju voli.
I prošlost i sadašnjost u ovoj priči jednako su poražavajuće. Nancy Tucker je ovo prozni prvijenac i iako mi se ni stil ni priča nisu svidjeli, nakon čitanja ostalo mi je puno upitnika iznad glave. Knjiga je mračna i tužna, i nadasve neugodna i teška za čitanje zato što se autorica pozabavila temama o zlostavljanju i zanemarivanju djece, onom fizičkom, ali i emocionalnom. Pamtit ću Prvi dan proljeća po neugodnom osjećaju koji mi je ostao nakon čitanja, ali i po pitanjima koja su me mučila. Je li rehabilitacija moguća? Koliko veliku ulogu ima odgoj ili u ovom slučaju nedostatak kućnog odgoja i zanemarivanja djeteta i kako i zašto i gdje su institucije u ovakvim slučajevima?
Čitateljica 