Fredrik Backman: Britt-Marie je bila ovdje

Sve je prije par godina započelo s Oveom. Neobičnim, čangrizavim starcem koji je nakon nekoliko pročitanih stranica osvojio čitatelje. Nakon njega Bakica, pa Medvedgrad i zavladala je prava Backmanija. Nestrpljivo čekamo što će nam Fredrik Backman iduće napisati, a onda je na scenu stupila Britt-Marie i još jednom (p)očistila sve. Backmanovi likovi su takvi da se zavuku pod kožu i ne možete ih se tako lako riješiti. Osjećate i suosjećate s njima i proživljavate s njima svaku minutu njihovih napisanih života. Britt-Marie je još jedna od njih, tih likova koji su toliko stvarni, i imate osjećaj kako bi istog trenutka mogli izaći iz knjige i udahnuti zrak punim plućima i jednostavno ”biti” kao da su oduvijek tu.

Britt-Marie živi unutar svoje zone udobnosti. Unutar zidova svoga stana, pišući popis za popisom i čisteći svaki dan sve po redu. Od stana, balkona, pa do muževih košulja s mirisom ženskog parfema iako ona ne koristi parfem. Cijeli svoj život podredila je suprugu Kentu, četrdeset godina braka ona je provela u sjeni, bila mu supruga, majka njegovoj djeci, svima druga violina, a onda je odjednom nakon tolikih godina sa suvozačevog sjedala zasjela na vozačevo sjedalo svog života.

Sa šezdeset i tri godine odlučila je pronaći posao, prvi pravi posao, iako je punih četrdeset godina svakoga dana radila više nego drugi. No u krizi posla nema, ali ona je uporna i na zavodu za zapošljavanje se pojavljuje svakoga dana čim se otvori. Spletom okolnosti se za nju nađe posao u Borgu, gradiću za kojeg ni u gradskoj vijećnici ne znaju da spada u okrug, a udaljen je svega dvadesetak kilometara. Mjesto koje ima nogometni klub, a nema igralište, mjesto u kojem su pizzeria, pošta i trgovina u istoj ustanovi. Mjesto kojemu će dobro doći Britt-Marieni Faxin i soda bikarbona i to ne samo za površinsku prljavštinu.

Fredrik Backman još jednom je uspio natjerati nas da shvatimo bez da nam se crta i objašnjava. U životu nikad nije sve crno i bijelo već se između nalazi ogroman spektar boja. I osjećaja. Nije sve u popisima iako je ponekad dobro imati ih da nas podsjete. Britt-Marie je nakon što je cijelog života svirala drugu violinu, u šezdeset i trećoj probala svirati prvu, i uspjela u tome. Pri tome ostavljajući trag na svim stanovnicima Borga uključujući i jednog štakora. Britt-Marie je bila o(n)dje to je sigurno.

A mi?

Čekamo.

Jedva čekamo vidjeti čiju priču će nam sljedeću ispričati jedan jedini Fredrik Backman.

 

Izdavač: Fokus na hit

Prijevod: Tamara Kunić

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s